Natrag na
Dalmatinu. Dionica magistrale tj.
Jadranske turističke ceste od Šibenika do Splita mi je uvijek bila antipatična. Zapravo sam najprije krenuo prema Boraji sa željom baciti pogled na onih par zgodnih zavoja koje čini pruga Šibenik – Perković, a onda sam se kod Prgometa uključio na AC. Sretno izbjegavši izlaz za Dugobabe, dokopao sam se Dugopolja. To je tzv. izlaz za Split, a Split je s one strane brda i do njega ima još pol dana jahanja.
Smještaj smo si dogovorili u hotelu "Željezničar". Na zgodnoj je lokaciji, nemaš frke s parkiranjem, a i cijena je povoljna. Malo sam imao problema naći iz prve jer Splićani, naime, funkcioniraju srednjevjekovno – adrese su im nepoznata stvar (a table s imenima ulica i nisu na uglu kako bog zapovijeda nego na zgradi koja je 30-tak metara udaljena od istog tog ugla. Kerum bi vjerovatno rekao da šta, on se sasvim dobro snalazi). Ljudi barataju odrednicama koje su jasne samo aboridžanima ("... e, samo ravno do Bobisa pa onda livo kraj Tonijeve mesnice... Ma, vidićeš odma, to ti je kraj Antipirosa!" Mo'š mislit'!) Srećom sam naišao na nekog dobroćudnog pumpaša na Ininoj pumpi kod kolodvora Split-predgrađe koji mi je objasnio na civiliziran način kuda i kako. Za večeru smo čalabrcnuli ostatak gomile sendviča koje sam nam brižno pripremio za put (bilo ih je toliko da bi mi dobro došli
Jean i
Portos kao ispomoć -
ne spominjem, taj je opak kad su u pitanju sendviči
).
Četvrtak ujutro, Dobar i obilan doručak u hotelu lijepo nas je pokrenuo,
je imala poslovnu lokaciju na pljunomet od hotela pa sam ju otpratio do tamo (ja kofer nosim...), a zahvaljujući informacijama koje nam je dao preljubazni voditelj hotela koji ujutro glumi i konobara, pet koraka dalje bila je i polazna bus stanica linija 9 i 11 pa ću javnim prometalom u središte svita.
Kvart gdje se nalazimo zove se Ravne njive i prepoznaje se tako da je odmah prekoputa "Kauflanda". Nije baš ravno, ide malo uzbrdo, al' dobro, nemojmo gnjaviti. Vozni red sam si uslikao, dobro će doći (i došlo je). Ide otprilike k'o moj
7a, al' je bar na okrugle dekike
Split ima nekakav suvremeno-komplicirani sustav za naplatu karata na koji ja provincijalac nisam naviknut. Aboridžani imaju nešto magnetno što nakon svake stanice čini
pirlijupcvrkut za svakog putnika ponaosob, a gosti & turisti dobiju ovakvo ceduljče. Ljubazni bakula koji je naletio dvije stanice kasnije – ima ih k'o salate - mi je objasnio da mi prijelaz vrijedi za bilokuda unutar vremenskog razdoblja. Ajde, fino, fala im, šjor Kerum.
Plan mi je bio odvesti se
devetkom izravno do željezničkog kolodvora. Nakanjen sam danas voziti se Švedom do Kaštela i natrag. Bus mi je, naravno, pobjegao tj. izgledalo je kao da sam ga potjerao sa stanice. Bila je tamo
jedanajstica pa mi je ljubazni šole objasnio da mogu s njim do pazara. To je OK. Kad sam se jednom iskrcao, ustanovio sam uvidom u VR da imam još preko sata do polaska
5504 u 10:28 pa sam krenuo poslikati par općih mjesta koje svaki turist u Splitu mora vidjeti...
Panorama od Kapetanije do Palače. Navodno će ona vješala s Rive uskoro maknuti, samo dok
sadašnjeg gradonačelnika
Trajektna luka – meni uvijek najljepši i najimpresivniji dio Splita, pogotovo kad je ovakav prekrasan dan
Ovo su rodijaci onog iz Šibenika koji čuči u zasjedi pred kanalom sv. Ante
I eto me napokon pred kolodvorom... (Imam ja još fotki iz Splita al' da mi opet ne kažu da sam širokogrudan s megabajtima
)
) i usput uslikao još jedan vilinski prizor
)
