61 replies to this topic

[mali.paja]

Napuštamo kolodvor Most na Soči.

[crhav]

Prekrasno.... bez komentara!
Velimir

[Stanley]

Prekrasno...

Slažem se!
Teško je izdvojiti najljepšu sliku, ali meni je ova zadnja (dim iznad mosta) definitivno najzanimljivija.
Eto, mali.paja nije samo vrsni pripovjedač već nam se prometnuo i u sjajnog putopisca.

[mali.paja]

Slažem se!
Teško je izdvojiti najljepšu sliku, ali meni je ova zadnja (dim iznad mosta) definitivno najzanimljivija.
Eto, mali.paja nije samo vrsni pripovjedač već nam se prometnuo i u sjajnog putopisca.

Mogli bi se otići provozati sa parnom?

[dnovakovic]

Što reći nego samo, veliko hvala mali.paja na ovom predivnom putopisu.
Razgalio si nas starije koji smo nostalgični na paru i sve oko nje.
Inače i pruga Jesenice-Nova Gorica je kao stvorena za ljubitelje vlakove i sigurno je jedna od najljepših planinskih pruga na prostoru ex Juge. Ima ih još nekoliko koje bi svaki pravi railfan trebao obići.
Ako ih poredam geografski (naravno ne po ljepoti) od zapada prema istoku onda bi to po mojem mišljenju izgledalo otprilike ovako :

1. Jesenice-Nova Gorica
3. Bihać-Knin (Unska pruga)
4. Sarajevo-Ploče
5. Beograd-Bar
6. Niš-Prahovo (Timočka pruga)

[mali.paja]

Nešto fotografija između Mosta na Soči i Bohinjske Bistrice. Primjetit će te da se na nekim djelovima vidi mraz. Kako je gdje sunce bilo tako se mraz zadržavao.

[mali.paja]

Sljedeće je kratko zadržavanje u kolodvoru Bohinjska Bistrica. Tu smo imali križanje sa putnikom i nabiralnikom. Nabiralnik je bio samo sa službenim vagonom.

[mali.paja]

Sljedeće i posljednje bavljenje vlaka je u kolodvoru Bled Jezero. Tu nas napuštaju svi putnici. Vlak napuštaju vv i kdk. Magla je gusta.



Možda netko uspije vidjeti malo i otok sa kapelicom na jezeru.

[mali.paja]

Idemo prema kraju našeg putovanja. Slike su malo lošije. Već se i smrkava.



Pogled preko tendera.

[mali.paja]

Ulazimo u Jesenice.





Ova lokomotiva čeka naš ulazak. Po našem zaustavljanju dolazi na našu garnituru. Istu izvlači i postavlja na garažni kolosijek. Lokomotiva odlazi u ložionicu. Mi se pozdravljamo sa domaćinima i odlazimo natrag prema Zagrebu.



Na kraju ovog putopisa molim za malo razumjevanje. Nisam znao postavljati slike dok nije nedugo Portos bio kod mene i pokazao mi. Pomalo sam ulazio u štos i išlo je sve bolje. Nešto je i slika ispalo loše. Putem je bilo dosta magle na pojedinim dionicama pa je i to možda utjecalo na kvalitet slika. Dosta sam bio zauzet na BOŽIĆNOM vlaku pa je i to malo utjecalo na duže pisanje. A na vlaku je u mom društvu bio i Toma. Možda je i to utjecalo na dužinu pisanja. Jednostavno je sa njega prešao SIBIRSKI virus na mene.
Na kraju svima SRETAN BOŽIĆ i sve najbolje u NOVOJ 2012 godini.

[Ćiro_bos]

Hvala na doživljaju Mali Paja i comp... lijepo zaista, bajkovito, rekao bih.
pozdrav...

[hyperion]

paja, jesi ikad bio baš u Novoj Gorici, ne samo na kolodvoru?

[mali.paja]

paja, jesi ikad bio baš u Novoj Gorici, ne samo na kolodvoru?

Ovo mi je bio treći put da sam u Novoj Gorici. Svaki put sam se motao u blizini kolodvora. Bio sam od prijelaza preko pruge na istok nekih 100-200m najdalje. Sa lijeve strane ima neki kafić gdje sam bio na kavi. Sad sam otišao najdalje, u Italiju. Inače u kolodvorskoj zgradi postoji mali muzej sa vanjske strane. Ako se ne varam posvećen je Prvom svjetskom ratu. Na ovim prostorima u dolini Soče su se odvijale najkrvavije bitake. Tu je kao dragovoljac sudjelovao Ernest Hemingway. O bitkama kod Gorizie/Gorice je pisao u svom romanu "Zbogom oružje". Po tom romanu je snimljeno i nekoliko filmova. Još jedna poznata osoba sa ovih prostora je bila sudionik ratnih događanja. U dolinu Soče 1917 godine za zapovjednika fronte dolazi feldmaršal Svetozar Borojević austrougarski časnik. Nakon ulaska kraljevine Italije 1915 na strani sila Antante nastali su problemi na bojišnici na strani AU vojske. Dolaskom Svetozara Borojevića fronta je stabilizirana i obranjena unatoč brojčano jačoj talijansoj vojsci. Radi svoje odbrambene strategije svrstan je u red najznačajnijih vojskovođa Prvog svjetskog rata. Radi toga je bio poznat po nadimku Lav sa Soče. Bio je omiljen i kod vojnika. Vojska ga je nazivala "hrvatski glavonja". Bio je prvi i jedini nositelj čina "feldmaršala" koji nije bio njemačkog porijekla. Rođen je u blizini Hrvatske Kostajnice. Još jedan poznati Hrvat je sudjelovao na fronti kod Gorizie/Gorice. Bio je to kasniji zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac. On je tamo bio ranjen i završio je u talijanskom zarobljeništvu. Iz zarobljeništva je izašao kao solunski dragovoljac.
U Gorizii, Italija sam bio prije par godina. Tamo se održavala burza i izložba modela (ne samo željeznica). Imao sam predavanje uz projekciju dia pozitiva o uzanim prugama u BiH. Prikazao sam i film o pruzi za Dubrovnik koji je netko neovlašteno stavio na internet. Osim Talijana na predavanju je bilo i Slovenaca iz Nove Gorice. Tamo je nas troje i prespavalo. Klub iz Gorizie nas je počasto. Drugi dan smo se još malo družili sa Talijanima i nakon cappuccina smo se zaputili doma. Posijetili smo i stari dio grada Gorizie. Malo nečeg što nema veze sa ovom temom. Na povratku smo prošli kroz Monfalcone. Htjeli smo vidjeti poznato brodogradilište iz vana. To je ogromno. Čini mi se kada bi spojili sva naša brodogradilišta na kup ne bi zajedno bilo toliko veliko.
Malo sam otišao i van teme. Ili možda nisam?

[Politikolog]

Sta reci nakon kraja sem samo prekratko je trajalo salim se, sve je bilo potaman - putopis za 10!

[hyperion]

Mislio sam, ako si bio baš u središtu grada, a vidim da nisi.

Malo sam otišao i van teme. Ili možda nisam?

Nisi. Ali je odličan putopis.

[seabral]

Puno toga sam vidio, a i naučio iz ovih postova. Jako lijepi i nostalgični putopis ! Hvala ti da nisi štedio na fotkama i tekstu !

I dobro da nisi čekao Tomu da prvo on postavi svoje fotke ...

[ICE-3M]

Lijepi krajevi, lijepi vlak i iz toga je nastao odličan putopis
Inače imam želju za vidjet tu prugu, a nakon ovog putopisa želja je još veča.

[Barbarpapa1]

Pozdrav.

Kad je več Mali Paja gurnuo malo u OT, onda ču i ja gurati u istom smijeru. Na Sočanskom frontu (soška fronta se ovo zove kod nas u Sloveniji) nisu bili samo Hemingway, Stepinac i Borojević jedini „slavni“, več je bilo još nekoliko ljudi, koji če nakon I sv. rata imati veliki utjecaj na tok povjesti. I mala ispravka, Borojević nije postao zapovjednik Sočanskog fronta u 1917, več je na tu dužnost stavljen odmah nakon stupanja Italije u rat , 1915-te godine. Dobio je komandu nad 5 K.u.K. armijom in zadatak, da spriječi Talijanima upad preko Soče na Slovenski teritorij, što je i ispunio. U čin feldmaršala bio je promoviran 01.02.1918-te godine. I nije jedini „ne-njemac“ u k.u.k armiji s tako visokim činom. Doduše to važi za kopnene rodove armije, ali je tada K.u.K. mornarici komandovao veliki admiral (grossadmiral) Anton Haus, koji je, neka Vas njemačko prezime ne zavarava, bio Slovenac iz Tolmina (njegova obitelj došla je u Tolmin iz Slovenj Gradca). Jedini je zapovjednik K.u.K. flote, koji je čin velikog admirala dobio još u aktivnoj službi (1916 godine). Nakon njegove smrti, 08.02.1917, nasljedio ga je Hrvat Maksimilijan Njegovan.

A sada nešto o nekoliko drugih slavnih osoba, koje su se našle na Soškoj bojišnici. Borojević imao je reputaciju najboljeg obrambnog stratega svog vremena. Ali zbog generalne situacije Austougarska je zamolila Njemačku za pomoč, koja je tako poslala svoje jedinice i zapovjednike i na Sočanski front. Njemci su pripremili nacrt proboja Talijanskih linija, koji je i realiziran i poznat je kao čudo kod Kobarida. To je najslavniji i najuspešniji napad u stilu „blickriga“ u prvom svjetskom ratu. Oko Tolmina bio je, sa svojom satnijom, situiran i mlad njemački nadporučnik, star 25 godina. Oko drugog sata noču 24.10.1917 počeo je napad na Tailjanske položaje u gornjem posočju. Naš mlad nadporučnik poveo je svoju satniju u smijeru Kobarida i brzo zauzeo brdo Kolovrat i Tlijankse položaje na njemu. Nakon toga slomio je i Talijansku obranu na Matajurju, koji je bio strateški izuzetno važan. Sa zauzećem Matajurja počeo je raspad Talijankog fronta te munjevit prodor K.u.K. te Njemačke vojske u Italiju. Spomenuti natporučnik in jegova satnija tom prilikom zarobili su 150 Tailjanskih oficira, oko 7000 vojnika te oko 80 topova. Zbog ovoga dobio je naviši orden, kojeg je bilo tada moguće dobiti u njemačkoj vojsci, to je „Pour le merite“, popularno zvani „Blaue Max“. Taj natporučnik zvao se Erwin Rommel.

Na nekom drugom dijelu tog fronta u redovima Talijanske vojske služio je malo manje mlad vojnik, koji se popeo do čina kaplara, ali je 1917-te godine dosta teško ranjen te je nakon toga otpušten iz vojske. Ime mu je bilo Benito Mussolini.....

Iz Galicije (Rusko – Austrijski front) sa svojom jedinicom na sočanski front stigao je i slovenski vojnik, koji nije ni u kojem smislu bio važan za rasplet događaja i nije nikada bio slavna osoba. Surađivao je u napadu i doživio je raspad Talijanske fronte, da bi onda „ganjao“ Talijane do rijeke Piave. U prvoj bici na Pijavi bio je u jedinici vojnika, koja je među prvima prešla Piavu i ukopavala se pod moćnom Talijanskom vatrom. Prilikom kopanja grudobrana, njegov izcrpljen kolega iz istog sela molio ga je, da mu preda svoj grudobran, koji je bio završen i napravi si novi. Taj je vojnik pristao na to i nekoliko metara dalje počeo je kopati nov grudobran. Tada je Talijanska granata pogodila grudobran, kojeg je predao svom kolegi, ubivši tog kolegu, a on je bio jako ranjen. Evakuisan je i kraj rata dočeka u vojnoj bolnici u Ljubljani. Ako taj vojnik tada nebi pristao na predaju grudobrana, Vi ovo nebi čitali, jer ja to nebi napisao. Taj je vonik bio moj djed....

I sorry za OT...

LP Iz Maribora

Jože

[Stanley]

Taj je vonik bio moj djed....
I sorry za OT...

Ma kakav OT, ovakve stvari obogaćuju putopise.
P.S. I moj djed po majci (rođen 1898.) je bio K.u.K. vojnik u Galiciji, ali se ubrzo izvukao samoranjavanjem. Prijatelj Tonček ga je po dogovoru upucao u nogu (list) i to preko kruha, da se ne nađu tragovi baruta.

[mali.paja]

Ma dobro malo je OT. Hvala na nadopunama. Moj djed je bio na fronti u Crnoj Gori. Ali nećemo sad o tome. Lijepo je u putopisima opisati i malo nepoznate povijesti koje svi čitatelji ne znaju.