Ovaj put sam bio u Bostonu u ožujku 2011., mjesec dana nakon mojeg prvog putopisa. Kao i prošli put, putovanje i smještaj su bili na račun firme jer sam imao tamo nekog posla, mada moram iskreno priznati da mi je više bilo do obilaska pruga nego do rada. Boston sam mjesec dana ranije ostavio okovanog zimom i snijegom, no sad ćete po slikama vidjeti da je u međuvremenu bilo nastupilo proljeće.
Do Bostona se iz San Francisca dolazi za oko 5 i pol sati leta. Natrag se putuje preko 6 sati i to je najdalje u SAD-u do kuda se može doći od mene. Dalje od Havaja. Malo čudno zvuči, ali meni je Boston daleki istok!
Počet ću ponovljenim zemljovidima:


Primijetite gornji desni kut - to je dio grada koji se zove Revere. Do tamo se može doći plavom linijom, koja vozi i uz zračnu luku. Prije nego su iskopali tunel ispod zaljeva - kojim danas ide trolejbus - ovo je bio najčešći način dolaska na zrakoplov javnim prijevozom.
Posljednja stanica plave linije zove se "Wonderland". Snimljeni ugodni ženski glas najavljuje - "Now arriving to Wonderland". Dost egzotično.
Ovo je taj Wonderland, zadnja stanica plave linije:

A s druge strane Revere beach:


Gradić Revere dobio je ime po legendarnom Paulu Revereu, patriotu iz američke revolucije. Gotovo svako dijete u SAD-u zna priču kako je on jahao cijelu noć kako bi obavijestio domoljube o nailasku britanaca. To oni zovu "Revere's midnight ride".
A ovo Ameri zovu "prime real estate beachfront property" - luksuzni stanovi s pogledom na Atlantik:

A i stanari te zgrade s druge strane imaju lijepi pogled, nije more ali je "next best":

To je vlak podzemno nadzemne plave linije u Bostonu. Evo upravo ulazi u stanicu:

MGH Revere - Massachusetts General Hospital - oni malo oštrijeg oka primijetit će "Dunkin Donuts" u prizemlju. Eh, baš nam čuvaju zdravlje.














































